Ormar sa više lica

Arhitektonski interijer za razliku od dekoraterskog interijera koristi tehnička i funkcionalna rješenja koja rješavaju stvarne probleme te istovremeno svojom materijalnošću i estetikom obogaćuju prostor življenja.

U prilog tom razmišljanju jesu fotografije dugo promišljanog i dugo očekivanog “ormarovratopoličara“ tj. ugradbenog stolarskog elementa koji rješava nekoliko problema sa jednim udarcem.

Teško je dati ime ovoj stolarskoj instalaciji jer u isto vrijeme ima funkciju ormara, zidne obloge sa skrivenim vratima, maske za klimu i policama za knjige. Kako god se zvao, dobro nam došao.

Najdraži detalj, iako je bilo teško izdvojiti, su mi ručkice napravljene od hrastovog masiva. Poseban je osjećaj hvatati rukom prirodan i topao materijal nakon svih metalnih kvaka i rukohvata koje svakodnevno diramo.

Za izradu ormara su koristeni materijali: hrastov furnir na medijapanu za vidljive djelove, hrastov masiv za ručkice, iveral i šperploča za unutarnje djelove, police i ladice.

Uz pomoć vrijedne ekipe iz Travolini stolarije iz Zadra, koja je odolijevala svim virusima koje je nosilo ovo juzno zimsko doba, uspjeli smo spakirati sve cipele u ormar prije bure!

Nadam se da će ovakvo rješenje nekome pomoći bar inspiracijom ili još važnije od toga, u shvaćanju važnosti kvalitetnog promišljanja interijera.

Komentar na uru

Kad sam vidila koliko je sati u uvali Jazine, mentalna kazaljka mi se zavrtila!

Dana 19.10.2019. (razvidno na fotografiji iznad) stojim ispod najvećeg komada urbane opreme recentnije postavljene u Zadru i pomislim ˝pa mora li TO ovako izgledati?!˝.

Je li ovo za nas najbolje rješenje? Izgleda li ovako mjesto susreta i prostorni orijentir na javnoj površini u 21. stoljeću u jednom evropskom gradu pred bedemima koji su pod UNESCOvom zaštitom !? E pa, ako pričamo o Zadru, onda izgleda.

zadarski-sat-03.jpg

Srećom što je ovaj novi sat drugotni sat (popularan opisni pridjev nečega manje vrijednog od dva objekta) pa ga barem neće nitko u nekakvoj monografiji navesti kao prvi sat koji je postavljen u  Zadru.

Prvotni sat na Gradskoj straži je tako lijep, umjeren i pristojan naspram ovog drugotnog sata. U 18. stoljeću valjda nije postojao sustav javne nabave jer lokalni urar Martini nikad ne bi dobio posao a mi bi sada morali  gledati nekakvu žabokrečinu na tornju Gradske straže.

I onda još ova naljepnica sa gradskim grbom preko svega. I taj gradski grb je nekad netko dizajnirao pa barem ima glavu i rep.  Možda se odlijepi od muke.

Ljudi moji, može li se za instalaciju ove veličine organizirati nekakav natječaj za lokalne umjetnike pa da to ima nekakvog smisla? Pa da smo ponosni! Pa da smo naši! Ali neeeeee, mi idemo nabaviti sat od pet metara i pola tone po sistemu nabave i održavanja opreme.

Nije sat samo davatelj podataka. Taj podatak danas svatko može saznati kad osvježi zaslon na mobitelu. Sat ove veličine je jaka vizualna poruka i prostorni orijentir, može biti mjesto susreta, odmorište, poruka, povijesna priča, sugestija o sadašnjosti, misao o prolaznosti, pozdrav tehnološkom napretku, umjetnost, može biti svašta.

A može biti i ništa, sa crvenim svjetlećim brojkama na stupu od čelika pričvršćenim za betonski temelj i sa naljepnicom grada. Može i to.

Neznam za vas, ali ja ću gledati duboko u svoj ručni sat kada sljedeći put budem prolazila kroz uvalu Jazine. U međuvremenu ću mantrati o tome kako je to moglo izgledati uz nekoliko civiliziranih primjera za entuzijaste …..

 

4596894330_570x380
Clyde clock / Running time, Glasgow, dizajnirao pok. Glasgowski umjetnik George Wylls

 

 

wales__ebbw_vale_
Ebbw Vale, Wales Echoes Public Art, designer Marianne Forrest and fabricator Smith of Derby

ebbw-vale2

 

Zamišljam kako Thor zamjeni ovaj sat za malj i odleti s njim duboko u svemir….mmm dobra mantra. 🙂