U koliko ste zvjezdica? U 2 . . ili u 3 . . ?

Zašto volim Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu?

Iz više razloga.

Prvo, volim što je netko crno na bijelo odredio da onaj tko misli živjeti dobro u prostorno higijenskom smislu (čitaj 3 zvjezdice)  sa dvije spavaće sobe, koje podrazumjevaju četveročlanu obitelj,  treba imati barem dva sanitarna čvora.

Drugo, jako mi se sviđa što smatraju da je minimum za kupaonicu četiri metra kvadratna. Valjda je netko vladao sa osnovama matematike pa im je bilo jasno da wc školjka, umivaonik, tuš kada, i perilica jedva stanu u manje od toga, naravno ako se ne želiš kretati kroz prostor kao pantomimičar, a osobe smanjene pokretljivosti neću ni spominjati.

Treće, što ima i zgodan popis osnovne opreme koji ističe da je krevet za jednu osobu veličine 100x200cm, a za dvije osobe 160x200cm.

KREVET

Najveći vic je što taj pravilnik vrijedi i strogo se primjenjuje se za ljude-turiste.

Za nas ljude-domaće, nema pravila i nema minimuma.

Znate već kako ide kad nema minimuma. Onda ljudi-domaći, koji projektiraju za sebe, traže bračnu sobu od 10.0 m2 a dječju sobu od 8.0 m2. U slučaju da ljudi-domaći grade za prodaju, tada vrijede još bolja pravila, tada je za bračnu sobu dovoljno 9,0 m2 a za dječju 7,0 m2. Naravno, najsmješnije u takvim situacijama izgleda nenormalno širok hodnik od 100 cm. Taj hodnik izgleda nakaradno velik u odnosu na druge prostorije, dođe ti da ga smanjiš na 70cm.

Tražim da se uvede Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata za domaćinstva!

Tada bi svaki naručitelj morao reći kako traži projekt za domaćinstvo od dvije zvjezdice, umjesto da se pretvaramo da su četiri. Osim ako je za prodaju pa je dovoljno i jedna.

Bar da svi znamo na čemu smo.

I da! Predlažem da se projektni zadatak ovjeren od investitora uokviri i objesi na vidno mjesto u zajedničkom prostoru svake višestambene zgrade. To bi bilo lijepo.

O projektu Tura arhitekture

Tura arhitekture, kolumna o arhitekturi koja je izlazila u Zadarskom listu svaki četvrtak dvije godine od svibnja 2011. do travnja 2013. ,  bio je jedan entuzijastični projekt zaljubljenica u arhitekturu, grad i prostor koji je imao svrhu osvijestiti Zadrane o kvalitetnim projektima u njihovom okruženju. Nama koje smo pisale članke, bila je prostor za osobni rast u smislu držanja koraka sa novim zbivanjima, stjecanje znanja o arhitektonskoj baštini i kolegama koji oblikovali i oblikuju naš svakodnevni prostor. Turu su turirale Gordana Joja, Margareta Magdić Begonja, Aida Botonjić i Nina Karamarko (sada Ninčević). Girl power!

Za kolumnu smo pisale volonterski na vlastitu inicijativu prema Zadarskom listu svaki četvrtak u periodu od dvije godine. Sve do trenutka dok nam se entuzijazam nije istopio. Nepostojanje ikakvog interesnog impulsa sa strane tadašnjeg uredništva naše omiljene lokalne novine, za teme iz područja kulture i arhitekture koje se pišu ažurno i kvalitetno na volonterskom principu je svakako pomogao u odluci da prestanemo sa takvim ludim aktivnostima.

Jedan četvrtak nismo poslale članak. I nitko nije reagirao. The end.

Nekako se nisam pomirila da je to stvaran i konačan kraj Turi arhitekture, a sad vidim da doživljava reinkarnaciju putem ovog bloga.

Fotografije članaka koji su izlazili možete pogledati na Facebook stranici koja je osnovana za Turu na ovom linku LINK

Mislite li da bi takvi članci bili interesantno štivo za vas? Ponešto o povijesti i ponešto komentara na aktualna zbivanjima  u gradu? Slobodno komentirajte! Svaka sugestija ili kritika je dobrodošla.

Ovom postu prilažem par svojih osobnih favorita iz tog vremena u formi fotografije, a potrudit ću se i izvući koji iz arhive u tekstualnom formatu.

398992_327265950670629_763080747_n

422354_402529669810923_1133882157_n

306009_324240007639890_1928099988_n522076_324226837641207_611840404_n